Udruga ima 925 članova od kojih 307 koristi štap ili štake, a 73 koristi invalidska kolica. Stanuju u Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Zrinskom Topolovcu, Rovišću, Gornjim Sredicama, Novoj Rači, Tuku, Žabjaku, Narti, Kraljevcu, Ždralovima, ...

Cilj nam je:

• - Poboljšati mobilnost odraslih osoba i djece s tjelesnim invaliditetom
• - Omogućiti obilazak nepokretnih i slabo pokretnih članova radi pružanja savjeta i osobne pomoći
• - Osigurati prijevoz osoba s tjelesnim invaliditetom do liječnika i bolnice te do institucija koje pružaju javne usluge
• - Osigurati prijevoz djece s tjelesnim invaliditetom do škole i natrag
• - Osigurati prijevoz osoba s tjelesnim invaliditetom na sportska natjecanja, izlete i susrete

Očekujemo suradnju i partnerstvo s Gradom Bjelovarom, Bjelovarsko-bilogorskom županijom, gradovima Čazmom i Garešnicom te pripadnim općinama.

Novčane priloge možete uplatiti na poseban račun Udruge tjelesnih invalida
2402006-1500020301, ERSTEBANK
Poziv na broj:

UDRUGA TJELESNIH INVALIDA BJELOVAR
43000 Bjelovar, I. Gundulića 1, www.utib.hr
GSM: 091/582-3727, Tel/fax: 220-004


Ovdje možete preuzeti letak u .pdf formatu
NABAVA KOMBI VOZILA S PODIZNOM RAMPOM

Počelo je počelo. Naša dječica još malo pa će biti sa svojim vršnjacima svakodnevno. Uz obavezan školski pribor na rasporedu je odjeća za naše mezimice. Može se prijmetiti kako su kreatori trenutne mode upravo hit crtići ili pak mini-teen serije. Definitivno je „out“ biti odjevena u teške brandove kao naprimjer Armani, Dolce Gabbana, Gucci, Fendi, Prada... to je pomalo ofucano i nedostupno svakodnevnom odijevanju školaraca. Važno je biti naglašena princezama, winx-icama, mini maus-icama, hello kitty i pretty kitty slikama. Uglavnom, „in“ je imati umiljatu svjetlucavu macu s mašnom u bilo kojem obliku. Za malo veće curke trenutno je najaktualnija, šareno obučena plavokosa Hannah Monatana. No viši razredi osnovne škole pohrliti će za elegantnijim stvarčicama. Ženskice u veličinama 152 i više žele biti kao na naslovnici Vogua koji je nedavno naglašavao silutete s dugokosim manekenkicama na sivo-šatiranoj podlozi kakvu smo i mi nosili vrlo često. Osim toga, crno-bijeli chanel uzorak se traži, bilo kao kombinacija cijelog izgleda ili samo kao motiv.  Rujan i listopad donose u garderobu smeđu u svim nijansama i opet, ove sezone je vrlo aktualna zbog pomanjkanja ideja i recesije. Tako da se opet očekuje smeđa kombinacija obuće i jakne, možda uz koji leopard detalj. Iako je jesen pred nama, naglasiti ću bijelu i boju šampanjca jer je na majici obavezna kao pozadina. Tu je i razmaženi stil Betty Boop s užim, nabranim i čipkastim detaljima. Nabrano, mašne, resice, cirkoni, remenčići – sve to je poželjno na majicama ili tunikama i lako se kombinira.

Vrtićka populacija nositi će pretežito pamučne majčice i tunike u jakim ružičastim tonovima. Predlaže se i ljubičasta u kombinaciji s mišije sivom. Neizostavne su i traperice/farmerke/rabatinke koje ipak nisu jednostavne kao prije. Često su gužvane na području prepona i imaju cvjetiće i/ili cirkone. Ipak, tajice su i ovog rujna obavezne. Najviše zbog toga jer su aktualne idalje puf-tunike s već prije spomenutim slikama. Tonovi na slikama moraju biti jaki, blješteći i usklađeni s obućom. Najbolja pak kombinacija bi bila, ako uspijete naći, tajice s uzorkom traper materijala i to u svim nijansama. Tu se već dotičem i starijih osnovnoškoliki. One obavezno moraju u svojoj garderobi imati i crne i sive tajice i cool tunike sa ženskim likovima. Idealna kombinacija je tajice, suknjica sa čipkom ili traper suknja i jednostavnija pamučna majica sa ženskim likom i/ili kapuljačom.

Za dan tjelesnog odgoja preporuča se siva ili ljubičasta pamučna trenirka izvezena sa svjetlucajućim motivima i porukama: Princess, Miss, Love...

Obuća je jednostavnija i mora pratiti cijeli sadržaj dnevnog looka. I, nemojte pretjerivati s motivima.... ako je na majici cirkonasta mica-maca to je dovoljno, obuća treba biti samo bojom usklađena, bez dodatnih slikica i detalja.

I, naravno, sve to košta... knjige, nova torba, pernica i ostala oprema. Zato, u biranju odjeće nećete pogriješiti ako se oslonite na ponudu već u samom centru Zagreba: Nama (Robne kuće Ilica i Kvaternikov trg). Cijene su prihvatljive, a konfekcija nadasve aktualna i kvalitetna.

I, kao kreatorica zagrebačke dječje mode, a i mama mogu primjetiti kako naša djeca itekako znaju što i kada žele nositi. A modu diktira televizija, grupa i razred. Stoga, roditelji, važno je ipak odvojiti vremena i proći povoljnije, a ugoditi našim fensicama s kvalitetnim i posebnim komadićima odjeće.

Iako je zabrinutost sasvim razumljiva jer se ipak radi o najpopularnijem rock bendu na svijetu, mjesta za paniku nema jer se turneja pa i koncert u Zagrebu održava prema rasporedu. Naime, neki šaljivi haker je upao u račun kontroverznog frontmena benda i izazvao nepotrebnu paniku napisavši da se turneja otkazuje. Srećom, vijest je neistinita i jedino što bi svakog ljubitelja ovog megapopularnog benda trebalo mučiti jest kako doći do svoje ulaznice na vrijeme.

Fan pit je odavno rasprodan no ulaznica još uvijek ima u prodaji a mogu se kupiti na svim ovlaštenim prodajnim mjestima Eventima i to po slijedećim cijenama: PARTER/TRIBINE: 299 KUNA LOŽE: 499 KUNA

Imam kolegicu koja ništa ne vjeruje muškima. Svakome provjerava mobitel. Zadnjeg momka je pratila dva mjeseca po gradu a skužio ju je tek kad mu je uradila generalni čeprk po mobitelu. Više nije s tim momkom, ali je zato smršavila 6 kila i izgleda ekstra. I opet bi kaže, virila u mobitel, samo da ima kome.

Druga kolegica  svakodnevno prati momka s kojim je u vezi, no ova želi smršavit 12 kilograma. Dok se njen momak odmara ona prati curu od svoga brata (nije u vezi sa bratom, da ne ispadne sad da prati samu sebe).

Trećoj je momak zbog sličnih razloga postao alpinist te otišao na ekspediciju u Peru. Prestala je sa pratnjom tek na 5500 metara nadmorske visine. Vratila se u Hrvatsku i usprkos ozeblinama se ne predaje. Izgubljena bitka za nju ne znači i izgubljen rat. Upisala je planinarsku školu, tečaj slobodnog penjanja, radi kondicione vježbe dvaput dnevno, i sjedeći u zamrzivaču vježba cirkulaciju za slijedeću ekspediciju.
One sve i vlastitim primjerima brane tvrdnju da je ljubomora dobra za zdravlje (veze).
Kažu mi da ni meni ne bi škodilo da malo više šetam po gradu umjesto što samo kopam po mobitelu i e-mailu svoga momčića.

Da li vi čeprkate po mobitelu svoga partnera? Virite li u poruke? Vjerujete li vi svome partneru uopće? Don Jure je jednom izjavio da je mobitel ispao vragu iz vriče.

Mobiteli su uništili čitavu romantiku. Prije, kad se išlo u kurbaluk, trebalo je pješačit 9 kilometara po snijegu do susjednog sela i planirat to danima, a sad ono: "Di si?" I ako ne odgovoriš na tu kreativnu poruku u roku keks, još se dotični uvrijedi. Pa namah šibne svoj kreativno osmišljen sms drugoj zainteresiranoj. Eto! Ali, čula sam i za jedan slučaj kreativne upotrebe mobitela! U Dubrovniku je prije 5 godina jedna djevojka ispravno shvatila čemu služi vibracija...
Jedna je tako išla na facebooku pratit šta joj momčić radi kad ona ne gleda. Satima je provodila vrijeme na računalu proučavajući sve aktivnosti. Nije više imala vremena za viđat momka ali je zato bila sigurna s kim se dopisuje. U međuvremenu se ohladila od momka ali se debelo navukla na facebook.

Zaključak sa terena: tehnološko špijuniranje je fizički manje zahtijevno ali tradicionalno je generalno zdravije.

Za e-ćakule sastavila Danica Čvorović

"Znaš. Sinovi se prave ujutro rano, a kćeri navečer", - zapanjio me svojom konstatacijom jedan moj oženjeni prijatelj. Odmah sam se sjetio kraja srednje škole kad smo mi dečki "učeno" razglabali o onim stvarima. Sjećam se kako je jedan moj školski kolega tada rekao: "Ako sa njim budeš ubadao više desno, dobit ćeš sina, a ako ga daš malo ulijevo, dobit ćeš kćer!".

Ova zadnja konstatacija, za žene vrlo uvredljiva, koliko ja primjećujem, je nažalost u stvarnom životu vrlo prisutna. Primjećujem to svugdje: u tramvaju, na ulici, u parku... Na žalost, jedan veliki broj nas dečkiju razmišlja u ovim okvirima. Žensko čeljade služi utaživanju naših muških potreba. Govorim o jednom velikom broju slučajeva, a ne o svima! Pritom ne razmišljamo o tome da  je na drugoj strani ljudsko biće, nečije dijete koje možemo povrijediti, i u čiji odgoj su roditelji uložili jako puno ljubavi i pažnje.

Kako sam se profesionalno bavio i bavim  i bračnim i obiteljskim savjetovanjem, te radom s mladima, ovdje doneseno moje razmišljanje ima stvarno životno uporište.

Prije dosta godina, još sam bio student, jedna mi je djevojka rekla otprilike ovo: " Znaš, kad sam ja bila u srednjoj, sve su cure u mom razredu izgubile djevičanstvo i meni je to bila velika sramota što ja nisam, pa sam se i ja htjela toga riješiti. I učinila sam to. Nisam sa tim tipom ništa posebno htjela, osim toga da se toga riješim. Bilo mi je vrlo bolno, jako me boljelo. Ali, drago mi je da sam to obavila".

Zašto navodim ovaj primjer? Iz njega se vidi da djevojka svoje prirodno stanje smatra sramotom. Da razdjevičenje izabire obaviti s osobom koja joj ništa ne znači.

Neću ovdje moralizirati, jesu li seksualni odnosi u toj dobi srednje škole u redu ili nisu. Ono što ću reći je da bi prvi spolni odnos trebalo obaviti s osobom kojoj se vjeruje i koju se voli. Nikako sa nekim koga ne poznajete dovoljno i s kime niste osjećajno vezani. To podjednako važi i za dečke i cure. Spolni akt obavljen prvi put s nepoznatom osobom može donijeti i neugodna iskustva, kao ovoj gore djevojci. Isto tako i dečku. Što ako dečko ne bude na visini zadatka prvi put? Ženska osoba ga svojim komentarima itekako može iznerediti. O tome su napisane knjige, pa neću trošiti riječi na to.

Poznato je iz psihologije da curama treba neka osjećajna žica da se upuste u spolni čin. Mada kad gledam ponašanje tih srednjoškolki na ulici i kad pričam sa kolegama, ne znam koliko su psiholozi u pravu. Imam osjećaj da današnje cure gore prostače od dečki. Gdje sam ono stao? A, da. Moje skromno mišljenje je, da bi u ovom vrlo promiskuitetnom vremenu, i dečki trebali živjeti po ovim postulatima. Nije normalno da jedan dečko prije braka ima odnose sa tolikim brojem ženskih osoba! I može mi govoriti što tko hoće o tome. Današnji srednjoškolci već imaju odnose sa preko 2-3 osobe!!

Postavljam vrlo ozbiljnu tezu da muška osoba koja je imala seksualne odnose sa dosta partnerica ima ozbiljnih psihičkih teškoća i da u biti ne voli i ne poštuje ženske osobe.

Živimo u takvom svijetu da se nekomu tko je spavao sa na desetke žena plješće, a nekomu tko je primjerice imao jednu, ismijava ga se. Onaj tko je imao više, veliki je zavodnik i ljubitelj žena! :  A onaj koji nije, je šonjo! Držim da tomu nije tako. Kako netko može voljeti žene, kad mu od desetaka tih žena s kojima je spavao niti jedna nije dobra da bi se trajno za nju afektivno vezao. Držim da takva osoba zapravo mrzi žene, a rezultat takvog ponašanja vrlo često se može naći u najranijem odgoju i odnosu majke prema sinu (ali o tome ne bih sada... to bi bila tema za sebe). Takva osoba ženu shvaća samo kao "rupu i ono oko te rupe". Nažalost.

Takva osoba nikada neće biti sposobna za jednu zdravu bračnu vezu, niti će svoju ženu poštovati i voljeti kako bi trebao.

Poznato mi je kako se dečki odgajaju u patrijarhalnim sredinama kod nas. Dečke se potiče da imaju cure, plješće se njihovim odnosima, otac će ako je potrebno sve ukućane istjerati vani kako bi mali doveo curu. Za cure važi obratno. U tome je skriveno to naše licemjerje. Kćer baš ne bi dali olako nekom mulcu, ali ćemo rado potaknuti sina da nagazi onu tamo (koja je također nečija kćer). Razmislimo malo o tome.

Postavljam tezu:  Seksualni čin mora poštivati osobu cjelovito.

Ne djelomično. Mislim da ovo pravilo treba važiti za oba spola podjednako i da tomu treba težiti. Poznavanje osobe dovodi i do veće odgovornosti, a nepoznavanje vrlo često do neodgovornosti, odbacivanja začeća, osobe i sl.

Dobro, to smo apsolvirali. Idemo malo na starije dečke. Uvijek me iznenadi kako moji prijatelji, kolege, poznanici, kada se priča o "onim stvarima", slabo znaju o tome. Svi znaju tehniku zadovoljavanja žene, kako to obaviti, kako ta "stvar" izgleda na vani... Ali, o načinu funkcioniranja te "stvari" nemaju blage veze. Niti ih zanima, što je najgore. Njima je važno da oni to znaju "delati" i da je ona zadovoljna.

Postavljam tezu: Vrlo je važno da dečko dublje poznaje način funkcioniranja "te ženske stvari". Da poznaje menstrualni ciklus žene, način na koji dolazi do oplodnje (ne površno!!!), plodne i neplodne dane. Većina mojih prijatelja o tome nema blage veze. Ne bih imao ni ja, da me nije zanimalo. Ja sam se prvo dao na literaturu, a onda na praksu. A oni su prvo svladali tehniku, a od literature su odustali :lol:

Smiješno mi je kad neki od njih vele da koriste kondome tijekom spolnih čina uvijek. Kad bi znali za plodne i neplodne dane, kondom im uopće ne bi trebao. I uštedjeli bi novce.

Primijetio sam da duge veze često pucaju.

Postavljam tezu da duge veze nisu dobre.

Zašto je tomu tako? Zato što čovjek treba uvijek nove podražaje u životu. Dakle, našao si curu. Lijepo ti je sa njom. To je novi podražaj. Svaka veza nakon nekoga vremena, ako se oko nje ne trudi, dođe u zasićenje. Mislim da je danas idealna dobna granica za ženidbu dečkiju između 25. - e i 30.- e godine. Sve poslije 30 je skoro, pa piši propalo. Takvim osobama nedostaje volje za kompromise, kompliciraniji su, samodostatni... Kad pričate sa takvim osobama i pitate ih kako to da se nisu oženili, iznalaze sto razloga. Jednom je moj otac rekao da bi on to sve po sili zakona oženio :lol:

Dakle, nakon kvalitetnog hodanja i veze treba novi podražaj, ukoliko ne želite da se veza raspadne. Takav podražaj je ženidba, potom novi podražaj u vidu djece, pa onda unuci... S dolaskom djece u bračnu zajednicu, prebacuje se težište sa partnera na dijete. Partneri nisu više zaokupljeni sobom koliko s djetetom i dijete svojim ponašanjem neprekidno stvara te nove podražaje i čini život partnera dinamičnijim. No to je tema za jedno drugo promišljanje, koje ću također napraviti, jer sam se bavio bračnim savjetovanjem.

Pravilo za sva vremena: Ženska osoba je također nečije dijete. Dijete u koje je uloženo puno ljubavi, truda i pažnje. Ako ne mislite ozbiljno, nemojte se ni petljati u to. Radio sam i ja te greške i povrijedio nekoliko osoba. Danas, kad sam imam kćerkicu, često mi to prođe kroz glavu. Ima jedna rečenica u knjizi "Mali Princ": Čovjek je zauvijek odgovoran za ono što je pripitomio. Samo što nas malo o tome razmišlja.

Prije dvije-tri godine, od jednog dobrog poznanika čujem vic o ženama: Znaš, žena se sastoji od rupe i onog oko nje!"

Reklamne kampanje za Durexove proizvode, a posebno kondome često namjerno provociraju gledatelja te na taj način doprinose širenju poruke o važnosti zaštite tijekom spolnog odnosa. No u ovom slučaju očito je da su se nacionalne komercijalne televizije postavile moralne vertikale društva.

U prilog tome govore i njihova objašnjenja za pomicanje termina emitiranja. Tako primjerice s Nove TV poručuju kako «nažalost spotovi od Durexa više propagiraju seks od same zaštite» te se pozivaju na Pravilnik o zaštiti maloljetnika.

RTL je pak odigrao na kartu Zakona o elektroničkim medijima te odredbe koje «pozivaju sve medije da štite djecu i maloljetnike od neprimjerenih sadržaja». Sporno im je i to što se o zaštiti u novom spotu govori kroz propagiranje užitka?!?

«U moru reklamnog sadržaja koji više ili manje eksplicitno igraju na kartu seksualnosti, a da za to nemaju neko kreativno utemeljenje, kao što su reklame za sladolede, osvježavajuće napitke ili parfeme, mislim da novi reklamni spot za naš «Fetherlite Ultima» zaista spada u red vrlo pristojnih Durexovih spotova», izjavio je Tomislav Đurica, direktor SSL Internationala za Hrvatsku dodavši kako je spot radila renomirana reklamna agencija McCann.

U društvu u kojem mladi misle da sve znaju o seksu a zapravo sve češće potpuno needucirani i bez zaštite ulaze u spolne odnose, gdje seksualna edukacija zapravo ne postoji ali je zato seks u najrazličitijim formama dostupan na svakom koraku, Durexova nova reklama je zapravo smiješno nevina.

Nesumnjivo volim pse. Ne volim mačke. Ajmo ovo drugo. Zašto ne volim mačke? Ne volim ih zbog sebičnosti. Zbog indiferentnosti. Kad su male vrlo su slatke mice - mace. Ali gdje sa njima kad odrastu? Niti su mi više simpatične, niti mile. :lol: Jedna od najogavnijih slika iz životinjskog svijeta mi je ona u kojoj mi se debela olinjala mačka uzdignuta repa približava da se očeše o moje noge. Najgore mi je ako se tada zateknem u tuđoj kući u kojoj se moram ponašati po protokolu bontona. Moram se ljubazno smiješiti, umilno izgovarati kako mi je to najljepša maca koju sam u životu vidio. A najradije bih je uhvatio za rep, pa je odnio van svoga vidokruga, van svoga vremena, van svoga postojanja. A kad mi ljubazna gazdarica nudeći mi je, stavi takvu macu u krilo, a potom mi ponudi, komadić kolača i kavu , mome beznađu i očaju nema kraja. Dlake, ono mačje predenje, uski mačji pogled i njeno zadovoljstvo što sam ja njena svojina, mi je naprosto nepodnošljivo. Čast svim mačkoljupcima, ali ja definitivno nisam ljubitelj mačaka.

Kod pasa me uvijek fascinirala njihova privrženost gospodaru. Često glupa privrženost koju su pojedini peseki platili glavom. Pse bih podijelio na opasne i neopasne, ružne i lijepe, male i velike.

Opasne nije dobro imati. Velika je to odgovornost. Ružni psi mi također nisu pri srcu. Jedan od ružnijih pasa mi je, Bog neka mi prosti, a i mjuzaši koji ih vole, upravo Hrvatski ovčar. Nesumnjivo je opasan i grize, ima vučji hod i onu neku ružnu crnu boju. Kad ga vidim, mrak mi padne na oči. Kao da vidim samog nečastivog pred sobom!  :lol: Od svih onih žutih retrivera, šarenih pudlica, bernardinaca, vučjaka i sl. mi imamo tog crnog, opasnog nečastivog psa. Uvijek sam se pitao: što smo mi pobogu skrivili dragom Bogu da nas je dopao tako ružan pas?

Ali nije naš pas najružniji. Ima ih i ružnijih. Ali se svi narodi nekako izvuku i imaju više pasmina, a mi eto, koliko je meni poznato, imamo samo tu jednu, Bože mi prosti, vražju pasminu.

Teško je u ovim recesijskim vremenima imati opasnog psa. Em, morate biti karakterno snažan gospodar, fizički snažan i jak i pokazati mu pokatkad tko je gazda. S obzirom da na skoro sve postavljene zahtjeve mogu odgovoriti niječno, za mene takav pas definitivno nije. A ne bih ga s obzirom na krizu mogao ni hraniti.

Dakle, ostaje mi neka manja, simpatična, neopasna pasmina. Sve sam te pasmine s predznakom mini istražio i došao do zaključka da je u mom slučaju idealan pas yorkshire terrier:

Psi yorkiji su nesumnjivo lijepi psići. Narastu do dvije kile. Ono što ih razlikuje od drugih pasa je svojstvo dlake koja je slična ljudskoj. Dakle nema dlaka po stanu. Lako ih je hraniti. Svojim lavežom jasno upozoravaju da je nepoznata osoba blizu ulaznih vrata. Mana im je, kažu oni koji ih imaju, da su neurotični.

A meni svojstvo neurotičnosti kod ljudi nikada nije izgledalo kao neka posebna mana. S jedne strane imate mirne drage ljude, koji ponekad znadu biti vrlo dosadni. A s druge strane imate pomalo neurotične ljude koji se znadu na vama iskaliti, što ne mora biti po sebi nešto loše. U tom slučaju i vi na njima iskalite svoju neurotičnost! Pa ste jedan-jedan. Ne treba vam nikakav psihijatar. Izliječeni oni, izliječeni vi! I zahvaljujete Bogu da postoje takvi neurotični ljudi.

E tako je i sa psima. Imate npr. nekog labradora koji je nesumnjivo lijep pas. Ali, brate mili, taj samo spava i jede. A zalaje svake prijestupne godine. Lijep, a dosadan.

A naš yorki je razmažen, skače, vrti se, nasmijava vas, laje dok nešto ne dobije, razbija tišinu koju ponekad mrzite. Imate brigu. Sličan je djetetu. Razvijete ljubav.

Imam dijete. Eh, i dijete bi, sunce tatino, htjelo yorkija. Mama bi htjela retrivera. Ali ne, sunce tatino je često sjedilo u tatinu krilu i putem "jubita" gledalo male slatke yorkije. Tatino zlato voli što i tata.

Yorki je mali pas. Ne morate ga nikomu povjeravati kada idete na godišnji. Stavite ga u auto i to je to. Možete ga voditi u shopping centre, u grad, jednom riječju: svugdje.

Ako želite izložbenog psa, onda ćete mu puštati dlaku, a ako ne (što je kod mene slučaj), onda će izgledati kao pas, a ne kao neka naperlitana pudla. Inače, yorkiji ne spadaju u porodicu pudli, već terriera.

Dosta sam čitao o yorkijima i svi koji ih imaju su veliki zaljubljenici te pasmine i nisu ostali na jednom psu. Internet je prepun foruma u kojima se može čitati o tim preslatkim stvorenjima.Jedina mana im je što su skupi i spadaju u skuplje pasmine pasa.

Na kraju, vele oni koji ga imaju da je yorkshire terrier pas vrlo lojalan svomu gospodaru i da u obitelji nepogrešivo prepoznaje tko je gazda, te da je tom članu najodaniji. S obzirom da ja više nisam siguran tko u mom domu drži uzde: je li ja, ili žena ili kćerkica, odlučio sam to na lukav način provjeriti. I to je jedan od glavnih razloga zašto želim nabaviti malog yorkshire terriera.

Ljubitelji tanga moći će uživati u sjajnim izvedbama argetinske pjevačice Mayte Caparros u ponedjeljak, 19. srpnja 2010. u 21 sat na Sceni Gradec.

Dan kasnije u Atriju Galerije Klovićevi dvori slijedi koncert klasične glazbe uz odlične hrvatske glazbenice, Sidoniju Lebar, Jadranku Gašparović i Katarinu Krpan.

U srijedu, 21. srpnja 2010. započinje 44. međunarodna smotra folklora koja, nakon što je na svjetsku listu nematerijalne kulturne baštine uvršteno sedam kulturnih dobara s područja Hrvatske, želi široj javnosti na svoj način i u skladu sa svojim mogućnostima predstaviti UNESCO-ve svjetski proširene aktivnosti zaštite nematerijalne kulturne baštine u kojima sudjeluje i Hrvatska. Smotra traje do nedjelje, 25. srpnja 2010. a detaljnije informacije potražite na www.msf.hr.

19. 07. | ponedjeljak | Scena Gradec

MAYTE CAPARRÓS, vokal, Argentina

GUSTAVO CASSISSI, Španjolska gitara

LIONEL MORTOLA, kontrabas, bandoneon

Noche del tango

Sredinom devetnaestog stoljeća susretom mnogih kultura nastao je novi glazbeni izričaj – tango – koji je ubrzo osvojio taverne argentinskih gradova, a potom i plesne dvorane od Europe do Sjeverne Amerike. Tuga i radost, čežnja i ushićenost, mladost i oproštaj od nje…, samo su neki od osjećaja koje dočarava izvedba sjajne argentinske glazbenice Mayte Caparrós. Mayte održava brojne koncerte po Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Argentini, snima nosače zvuka i česta je gošća radijskih i televizijskih postaja. Posljednjih godina živi u Barceloni gdje se bavi i pedagoškim radom.

20. 07. | utorak | Atrij Galerije Klovićevi dvori

SIDONIJA LEBAR, violina

JADRANKA GAŠPAROVIĆ, violončelo

KATARINA KRPAN, glasovir

F. Chopin

Koncertom komorne glazbe s djelima F. Chopina predstavit će se sjajne mlade glazbenice: violinistica Sidonija Lebar, violončelistica Jadranka Gašparović te pijanistica Katarina Krpan. Sve tri su dobitnice niza domaćih i inozemnih nagrada, surađuju s brojnim domaćim i inozemnim orkestrima te komornim ansamblima, umjetnicima i dirigentima. Od 2002. Sidonija Lebar koncertna je majstorica Zagrebačke filharmonije te 1. violina Gudačkog kvarteta Rucner. Jadranka Gašparović solo je violončelistica Flamanske opere u Antwerpenu i vođa ansambla violončela Octocelli. Katarina Krpan docentica je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

21. – 25. 07.

44. Međunarodna smotra folklora (www.msf.hr)

Informacije: Koncertna direkcija Zagreb Kneza Mislava 18, HR – 10000 ZAGREB tel: +385 1 4501 200, 4501 208 e-mail: info@kdz.hr web: www.kdz.hr

Cijene ulaznica: 100,00 kn | Scena Gradec 19. 07. | Scena Gradec | Mayte Caparrós 26. 07. | Scena Gradec | Natali Dizdar 29. 07. | Scena Gradec | Mungo Jerry

                                50,00 kn 20. 07. | Atrij Galerije Klovićevi dvori| S. Lebar, J. Gašparović, K. Krpan 27. 07. | Scena Gradec | Hanggai 28. 07. | Scena Gradec | Tamara Obrovac...

Za pretplatnike sezone 2010./11. Koncertne direkcije Zagreb, umirovljenike, invalide, učenike, studente, vojnike i grupe od 10 i više osoba na cijenu ulaznice odobrava se popust od 20%.

Onda se ohrabrila i došla do njegove zgrade, pozvala lift pa pobjegla...
Nakon šta se taj lik oženio, dobio djecu, razveo, dobio unuke i preminuo sretan u dubokoj starosti, File se upisala na tečaj: "Upoznajte muškića dok ima mišića!"

Tamo su je savjetovali između ostaloga da se treba upisati u planinarsko društvo jer je najlakše lika upoznat negdje di se ljudi spontano upoznavaju. Tu je kvalitetno postignut privid da su došli radi sličnih interesa a koji nisu reproduktivne prirode. Naučila je i da nije dobro izlazit u disko jer tamo svi znaju da si došla tražit sexa na brzinu.
Osim toga naveli su joj još par valjanih razloga:
- Konkurencija za planinare ni izbliza nije krvoločna kao za nogometaše primjerice
- Planinari vole popit pa su im žene privlačnije negomuškićima koji ne piju, nogometašima primjerice
-U planini ima više uzbrdica nego nizbrdica pa će usput i lakše otopit salo sa guzice.

Jedini je problem bio što se Filomena nije mogla penjat uzbrdo. Ali je naučila absajlat, a to znači spuštat se na konopu. Na tipa se nije spotaknula.

Rekli su joj da se ne obeshrabruje jer da ljubav ne pada na silu nego se spotiče slučajno. I da ne treba ciljano i planirano tražit momka nego neka samo ide u spizu i platit račune, pa kad naleti, naleti.
Tako je došlo i internet bankarstvo i dostava spize na kućnu adresu pa File više nije tribala izlazit. A računala je ako ljubav ne smiš tražit onda je bolje stat doma.

Jednoga dana je čitavo svoje sexi donje rublje koje je čuvala godinama za posebne prilike odlučila oprat da se ne raspadne. I taman dok je stavljala mudantine na tiramol, jedne crne mudante su pale na balkon od susjeda. Bilo joj je jako neugodno otići ga pitat da joj da mudante pa se poslužila naučenim znanjem iz planinarske škole. Uzela je svoju penjačku opremu i absajlala je par katova niže. Uto je srela jednog fasadera koji se također klatio na konopu. On je bio brži i pružio joj je mudante uz široki osmjeh. Ona mu je smješak uzvratila.
To je sudbina, to je ljubav.
Spotaknula se momentalno.

U slijedećem nastavku o tome zašto je ova priča potencijalno štetna te kako ovladati umijećem komuniciranja na Iskrici.

Neznam kako al evo u pola 1 sam se naša pred tevejcem i poče BEJVOČ. Mislio sam da je arhiva od NOVE TV izgorila, bar taj dio gdje drže epizode BEJVOČA al eto, čim gledam, znači da nije. Serija je vrlo interesantna i poučna. Uvod je najinteresantniji. Već u samom početku paradira najmanje 200 žena ka da je vojna prada u Sjevernoj Koreji. Čak imaju pravilnu formaciju. Od njih 200 samo 1 nema sisu 5-icu, a i to im se vjerojatno omaklo jer da je režiser to primjetio, istu bi odma diskvalificirao ka ben Džonsona sa Olimpijade ono kad je trča nadrogiran.

Dakle početak je takav da 200 žena sa sisama 5-icama nekud trči. Kud one trče to sam Bog zna. Dok one trčedu onaj MIČ BJUKENN, onaj što je šef sviju spasilaca na zemaljskoj kugli uključujući susjedne planete Veneru i Mars, stoji naslonjen o neku metalnu orgradu i ka sa dvogledom gleda prema moru. Ka, njega ne zanima 200 polugolih žena neg' je on savjestan i gleda dal' se ko utaplja.

Onda ovih 200 protrči kraj njega. Pa se okrenu pa opet trče al' sad u kontra smjeru. Al'  MIČ!? - Mič njih ne jebe pet posto. Onda se u tom uvodu režiser fokusira na samo 1 od tih 200 koja se vrpolji, mazi sama sebe, dira se svuda, i sve to na plaži. Ne znam koji je smisao takvog uvoda, al' oku paše.

U tom uvodu svira i neka pjesma koja bi se mogla svrstat u MELODIJE SANSKO UNSKOG KANTONA 1997. O onom žutom đipu kojeg voze pripadnici spasilačke službe i koji se u svakom uvodu vozi u rikverc, neću ni govorit. Ka da mu krepala 1. brzina pa nemere napred. Kad je taj uvod već prošao onda počinje serija.

Stara mi taman ispekla 3 jaja na oko, reko idem baš da vidim što slijedi u seriji. Ama taman što sam kruvom probio ono žumanjce, etot utaplja se jedan pičokander. Doduše ja sam mislio da je jedan al' kako mi jedno oko na jajima a drugo na televiziji, nisam skužio da su u pitanju 2 pičokandera. Ono što je fascinantno je to da se uvijek i samo uvijek utapljaju žene. Bar u toj seriji. Drugo što je interesantno je da se uvijek utapljaju 15 metara od obale.

Konkretno dok su se te dve utapljale, drugih 198 žena je stajalo sa strane i doslovce vrištalo i zapomagalo. Ja taman načeo ono drugo jaje na oko. Reko sad će doći Mič Bjukenn jebat će vam majku. Vrišti njih 198 odma tik do mora a Mič izlazi iz one žute veš mašine na kotačima, stavlja na sebe onako mrtav ladan ono crveno govno što ga zovu plutača, i dolazi do ovih 198 žena.

Joj reko sad kad im reče "De umuknite pička vam materna" . Ja ono treće jaje načeo, kad ovi Mič Bjukenn pita njih da "Đe su ove što se utapljaju!?". Ja gledam i ne vjerujem. Ove se utapljaju toliko blizu da ga zašpricaše po jajima. Ovih 198 vrište i panično prstima pokazuju negdje na pučinu ka da se ove 2 utapljaju 94 nautičke milje dalje a ne 15 metara. Pojede ja sva jaja na oko. Reko "Moj Mič tis glup ka top!". Kako sam ja to pomislio eto njega baci se umore i pliva, pliva, pliva on, nikad kraja...Mater mi već parizera donijela na tacni da malo zamezim nakon jaja, a ovaj još pliva.

Stade stara sa onim parizerom, pogleda tevejac, veli "'El to Mič?" Reko stara je, to je Mič. Veli moja mati  "  'El se opet neko utaplja?" Reko "Jok mati, voli čovjek plivat pa pliva iz dosade. Pa normalno da se utaplja. Pa 'el mu vidiš plutaču iza prkna!?"

Veli stara "Aaa nisam vid'la. Ode ja kod Nade na kavu!". Ode stara, ja već krkno pola parizera, ovaj još pliva. Došlo mu i pojačanje. Sad njih troje pliva. Ama nikad kraja. Ma reko pičkat materna oš više doplivat. Bogme ka da me je čuo.

Eto njega, primi onog pičokandera i to doslovce za sisu. O reko kakvo je to spašavanje krava te ubola? Jesil'  ti tolko pliva da je pomuzeš ili da je spasiš?. Vuče on nju, reko krušnu ti mrvu , pa njoj je bolje bilo dok se utapljala neg kad je ova mrcna došla do nje. Izvuče on nju van ka svinjsku polovicu iz hladnjače.

Puče sa njom o onaj pijesak na plaži. Pade žena ka Čaušesku na streljanju 91-e. Kako je on nju puka o pod tako se onih 198 žena nasralo oko njega. Što je poslije bilo to sam Bog zna. El ona jadna živa? El on nju spasio? El on nju ubio? Ja to neću nikad saznat jer je režiser prebacio scenu na neka 2 krasotića koja svojim mišićima mame ženke. Onda sam oša na wc i više se nisam vratio.

Preuzeto sa bloga Bloger Krule, uz dozvolu autora

Predstojećeg vikenda u najistočnijem hrvatskom gradu počinje 43. po redu tradicionalna gospodarsko-turistička manifestacija Iločka berba grožđa koja će ove godine otpočeti u subotu 28. kolovoza, a trajat će do nedjelje 5. rujna 2010. godine.

Iločka berba grožđa u Iloku se održava tradicionalno od 1962. godine, a proizašla je iz starog srijemsko-slavonskog običaja okupljanja pučana u vrijeme početka berbe sa svrhom čuvanja vinograda i slavljenja dobre godine.

Ove godine, tijekom osam dana glavni organizatori manifestacije, Grad Ilok i Turistička zajednica ovoga grada, ponovno su za sve svoje goste priredili čitav niz zanimljivih događanja poput druženja u vinogradima uz pjesmu, hranu i piće, ali i zanimljivog sportskog programa koji uključuje originalna natjecanja poput turnira u odbojci na pijesku na dunavskoj plaži ili pak biciklijade po iločkom vinogorju.

Najavljeni su i prigodni programi za djecu kao i bogat glazbeni program u kojem će sudjelovati KUD-ovi i puhački orkestri, tamburaški sastavi, ali i poznata imena domaće estrade poput Borisa Novkovića, Jasne Zlokić, Maje Blagdan, Blanke Došen, grupe Prva liga i mnogih drugih.

U petak 3. rujna održat će se i 7. Stručni susret vinara Podunavlja i Slavonije, a brojne goste će zasigurno ponajviše veseliti bogata ponuda slasnih srijemskih specijaliteta i posebne degustacije vinskih sorti iločkoga kraja i iločkih podruma.

Generalni pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, a pokrovitelji: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Vukovarsko-srijemska županija dok je generalni sponzor tvrtka Iločki podrumi d.d.

Fotomaraton je fotografsko natjecanje koje je kao ideja, barem koliko je nama poznato, nastala u Copenhagenu ne tako davne 1989 godine. Natjecanje je zamišljeno tako da unutar određenog vremenskog perionda natjecatelj mora napraviti određeni broj fotografija koji odgovara broju tema koje su zadane, osim brojem i poretkom fotografija. Obično je to koncipirano tako da se unutar 12 sati moraju napraviti 24 fotografije.

Osim ovoga postoje i drugi koncepti gdje varira broj zadanih tema, a time i broj fotografija koje natjecatelj mora napraviti i naravno vrijeme trajanja. Ideja fotomaratona se proširila svijetom, a u Hrvatsku je prvi puta došla 15.9.2007. godine kada je održan prvi hrvatski fotomaraton na kojemu je sudjelovalo oko 150 natjecatelja, a održao se u Zagrebu.

Postoje varijacije na temu fotomaratona, recimo kada svaki natjecatelj dobije jednokratni fotoaparat, tako su svi apsolutno izjendačeni što se alata tiče.

Osim dobre volje, za sudjelovanje na Maratonu je potreban digitalni fotoaparat i 100kn za kotizaciju. Također Vam treba i memorijska kartica na koju će stati barem 24 fotografije.

Više informacija:

http://www.fotomaraton.hr

Ove godine LED Fest će se održati 27. i 28. kolovoza na poligonu Kinološkog kluba u Karlovcu.

Lokalna Elektronička Defenziva nastavlja tradiciju dovođenja domaćih DJ-a koji su godinu proveli u promoviranju više i manje poznatih žanrova elektroničke plesne glazbe, od svih mutacija i varijacija house-a, techna, electra, dubstep-a, drum and bass-a, ali i vizualnih umjetnika koji ono što doživljavamo pretvaraju u koherentnu audio-vizualnu cjelinu.

Prošlogodišnji festival u četiri dana ispunjena različitim ugođajima uspio je prikupiti tisuću mladih ljudi u Karlovac kako bi plesali, slušali, kimali glavama ili se naprosto čudili "Što je sad ovo?". Njihova misija da se Karlovac razbudi i traži nove oblike zabave je obavljena, što se može vidjeti iz procvata popriličnog broja novih događanja u gradu.

Zadržavajući tradiciju da rade nešto novo, te konstantno napreduju, ove godine žele u dva dana s većim prostorom, u novom ambijentu i jačom produkcijom pristupiti kreiranju zabave i promoviranju novih glazbenih i vizualnih smjerova u Karlovačkoj županiji.

Simbolično poručuju: "Probili smo LED!"


Datum: 27. i 28. kolovoza 2010.

Lokacija: Poligon Kinološkog kluba Karlovac, open air

Ulaz: besplatan

Prema riječima direktorica Mitinga Ivana Brkljačić, premda su su prihodi Mitinga znatno pali, s prošlogodišnjih oko 5,2 milijuna kuna na 4,2 milijuna, sigurno nam slijedi jedan od najboljih Mitinga, jer Zagreb sad ima svoju europsku prvakinju na svom Mitingu što se nikad dosad nije dogodilo. Miting je utemeljen na domaćim atletičarima, a hrvatska atletika je jača nego što je ikad bila. S inozemnim sportašima intenzivno pregovaramo, a jedna od najjačih disciplina bit će Memorijalna utrka na 110 metara s preponama.

Prodaja ulaznica je započela 12. kolovoza, a sve dodatne informacije možete pronaći na internetskoj stranici na adresi: www.zagreb-meeting.com.

Ulaznice možete kupiti na ulazu Športskog parka Mladost, (plava kućica), svakog radnog dana od 13 do 19 sati, adresa je Jarunska 5, Zagreb, a broj telefona 01 3658 547. Cijena ulaznica je: tribina istok – 20 kn, tribina zapad – 50 kn, VIP loža – 200 kn.

Festival se službeno otvara u 20:30h ispred pazinskog kaštela nakon čega odmah slijedi zanimljiv program i koncert pazinske grupe "Hot Club de Istra". Bitno je također spomenuti da se danas u 20:00h u prostoru društva likovnih stvaratelja otvara izložba "7x7" čiji je autor Davor Sanvicenti. Izložbu se može pogledati svakodnevno u radno vrijeme galerije, tj. od 10:00 do 13:00h te od 17:00 do 20:00h.

Današnji program: 

20:00h galerija Društva likovnih stvaratelja Pazin - Davor Sanvincenti - “7x7”, izložba
20:30h SVEČANO OTVARANJE FESTIVALA, oko Kaštela
Davorka Tumpić - "Uhvaćeni plijen" instalacija, 2010.
Prezentacija “BRAND BOOK-a 7DS “
Zoran Rajšić - “7 DANA“ početak performans koji traje svih sedam dana
Matija Debeljuh - “Opsesija”- flm: igraju-Sven Medvešek, Ivana Roščić, Olga Pakalović, Urša Raukar /Opsesija je priča o tjeskobnim, ovisničkim ljubavnim odnosima. O strahovima i
zatočenom umu. O (ne)mogućnosti da se othrvamo vlastitoj prošlosti. Ali i ljubavi, kao mogućem izbavljenju ... / trajanje 20 min
KONCERT “HOT CLUB DE ISTRA“ – gipsy swing jazz 

Danas je petak, 13. kolovoza. Većina će reći – pa što, dan kao i svaki drugi, no isto tako većina će tijekom današnjkeg dana barem jednom konstatirati notornu činjenicu da je danas trinaesti dan mjeseca kolovoza i baš da je danas petak. U beznačajnim siticama tipa – honorar još nije stigao na žiro račun ili kakav nerzovan razgovor s predpostavljenim na poslu, mnogima će biti opasan znak turobnog dana kojeg je trebalo prespavati. Jer, to svi znamo, 13 je sam po sebi nesretan broj, a kad se tome doda i još petak, stupanj očekivane nesreće postaje toliki da se oni manje hrabri (ili više ludi) odluče na maksimalan oprez i ostanu doma.

Izbjegavajući svaku aktivnost, ostajući u dobrovoljnoj izolaciji doma, nadaju se da će preduhitriti očekivanu nesreću. Prema psiholozima riječ je o paraskevdekatrifobiji, znantveno dokazanoj fobiji od datuma – petak 13., što je samo teži oblik raširenijeg straha od svega što je povezano s  brojem 13. ili, što bi psiholozi rekli,  paraskevdekatrifobija, još jedna u nizu fobija suvremenog čovjeka.

Makoliko to smatrali efemernim, strah od broja 13 izborio je svoj legitimitet. Tako će vam akrhitekti, primjerice, reć da „više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat“, zaboravljajući pritom da je takvo istraživanje, u stvari nemoguće provesti. Oni uporniji, „stručnjaci straha“ hotelima često ne postoji soba broj 13. No, ako i na sobi ne piše broj „13“ to ne znači da ona ne postoji, jer zdrava logika govori da svaki hotel s minimalno 14 soba mora imati i trinaestu sobu. Tako kod tradicionalno sujevernih susjeda Talijana, u renesasnoj Firenzi susrećemo navadu da se kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 imenuju su brojem 12 i pol. Na primjedbu kako je kuća 12,5 u nizu kuća ipak trinaesta, nazagriženiji povlače neoboriv argument – sjetite se samo misije na Mjesec, nesretne misije "Apollo 13"!

U svom eurocetntrizmnu, imanentno ukorjenjenom u kršćanska učenja, (dosita, zašto samo praznovjerja Starog svijeta globalizirana?), iracionalan strah (netočno, jer svaki je strah po definiciji – iracionalan), za fobije povezane s brojem 13. i s petim danom tjedna uvijek pronalazimo u kršćanskoj tradiciji. Tako ćemo reći da je upravo u petak je bio i dan kad je Isus razapet, ili idemo još dublje u prošlost tvrdeći kako su upravo u petak Adam i Eva pojeli zabranjeno voće, a uostalom, opće je poznato kako je upravo u Kain ubio Abela. Zanimljivo je da još nitko nije odgovorio zašto bi spomenuti događaji za tijek dalje povijesti  bili nesretni, jer dijalektički promatrano, upravo su oni slijedom novih događanja koji su inicirali, stvorili svijek koji živimo.

Kako bilo, svom lošem ugledu petak može zahvaliti kršćanskoj predaji. Nakon što im se izgnastvo iz rajskog vrta više nije činila kao snažan argument prokletstva rednog broja jednoga dana, gurui prznovjerja ponudili su novo objašnjenje, ovaj put u suglasju sa nebrojenim teorijama zavjere stetog grala, svete krvi i vitezova templara. Naime, povijesni izvori tvdre kako je srednjovjekovna „noć dugih noževa“, krvavo ukinuće reda vitezova templara, kad je 1307. godine francuski kralj Filip Lijepi u dogovoru s tadašnjim Papom, naredio uhićenje i pokolj vitezova templara pod optužbom hereze. Ipak, budimo objektivni, premda ideološki obojen, to je bio politički sukob oko moći ... i novca, a to uvijek ide zajedno.

Mitovi, legende, vjerovanja, običaji, sve to čini koloplet da nam broj 13. bude nesimpatičan. Tako je Juda, taj omražeini izdajica Isusa, bio 13.-ti gost na Posljednjoj večeri. Ili još dublje, u vjerovanjima veličanstvenog Rima duboko je ukorjenjena prispodoba da sastanak vještica uvijek podrazumjeva njih 12, dok je 13. mjesto čuvano za njega – Vraga osobno.

Postoji neki dubok i skriven razlog zbog čega je povijest svijeta, opet eurocentrična i kršćanska, smatrala sve do broja 12 cjelovitim i sretnim, a nakon njega dolaze problemi, dolazi nemir koji narušava harmoniju broja 12. Tako je 12. mjeseci u godini, 12 je apostola, 12 zodijačkih znakova, 12 grčkih bogova na Olimpu.

Novovjeka mitologija broj 13. ima i svoje mitove zasnovane, uglavnom, na poluinformacijama. „Crni petak“ poznati je burzovni krah krajem dvadesetih prošlog stoljeća na Wall Streetu, u stvari, dogodio se u četvrtak, no vrijest su objavile europske novine tek u petak. Kako tada nije bilo interneta i televizije, četvrtak je (p)ostao petak.

Na slici je vidljiv most preko "Male jame" te s lijeva nekadašnji tzv. "palacin" (danas kancelarije tvrtke "Puris") i s desna – zgrada garaža (danas agraria "Tinal").

*fotografije je moguće koristiti isključivo link na izvor te uz odobrenje autora. Za sve informacije kontaktirajte nas na peric.drazhen@gmail.com

*sve do sad postavljene fotografije mogu se vidjeti u galeriji ili u prethodno objavljenim člancima

*otvorena je i nova tema na forumu gdje možete komentirati slike

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor danas je u Kninu novinarima izjavila kako će Vlada učiniti sve da ne dođe do poskupljenja kruha ove jeseni.

"Što se nas tiče, mi ćemo učiniti sve da se to ne dogodi. Međutim, treba razgovarati", izjavila je Kosor odgovarajući na novinarski upit kako komentira najave o poskupljenju kruha ove jeseni. "Treba ponoviti svakome da u ovako teškim vremenima krize svatko mora dati svoj doprinos - od članova Vlade do trgovaca", dodala je Kosor.

Rekla je da je prošle godine obavila razgovore sa svima onima koji odlučuju o poskupljenju ili pojeftinjenju prije svega prehrambenih artikala. "I ovaj ćemo putrazgovarati, pa ćemo vidjeti", kazala je Kosor. Ona je danas zajedno s više ministara, koji borave s njom u Kninu u povodu Dana pobjede, posjetila tvrtku TVIK - Tvornicu vijaka Knin. Izjavila je kako je s ministrima došla "pokloniti" se uspjesima TVIK-a jer ta tvrtka sada ima 240 uposlenih a uskoro će se, istaknula je, otvoriti još jedan pogon u kojem će se uposliti 300 radnika. "TVIK zaslužuje naše duboko poštovanje. Mislim da je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja pravi trenutak za posjetiti tu tvrtku", kazala je Kosor. Novinarima je premijerka pokazala maketu broda što su joj danas poklonili u TVIK-u. Rekla je da je na brodu lik za kormilom, ona. "To sam ja, dobro sam ispala", rekla je premijerka Kosor pokazujući maketu broda.

Legenda o potezanju Mrduje stara je vjerojatno stoljećima već, ali eto za ovu priliku nije je zgorega ponoviti još jednom. Naime, za one koji malo slabije poznaju ovaj naš dio svijeta, Mrduja je otočić nevelikih dimenzija kakvih na našem plavom Jadranu imamo u o-ho-ho broju i na prvi pogled baš po ničemu nije posebna, čak bi je neki geografski čistunci prije proglasili hridi nego otočićem, ali unatoč svemu, Mrduja se i te kako izborila za svoje časno mjesto među jadranskim škojima ponajviše zahvaljujući svome položaju. Smještena u Splitskim vratima, otprilike po sredini prolaza kojima vjekovima prolaze brodovi prema dalekim obalama, Mrduja je oduvijek imala strateški značaj, tako da je onaj koji je gospodario njome slobodno mogao postaviti carinsku ispostavu na njezinim škrapama.

I kako to kod nas obično biva, najbliži susjedi odvajkada su u nekim zavadama čak i oko beznačajnih međa a kamo li neće oko ovakve strateške točke pa su se prema davnoj legendi, Šoltani i Bračani jednom skupili oko Mrduje i potezali je konopom svaki na svoju stranu, prvenstveno s namjerom da jednom zauvijek dobiju odgovor na sudbonosno pitanje - čija je Mrduja?

Ako je vjerovati očevicima, sukob gigantskih razmjera trajao je satima i dok su se ljuti ratnici u čudu pitali “il’ se Mrduja priteže il’ se konop rasteže", konop je već dosegnuo krajnju točku svoje tolerancije i u jednom trenutku jednostavno - pukao! Tako su za vijeke vijekova ostali nerazjašnjeni imovinsko-pravni odnosi između Šoltana i Bračana, a neki spretni i bistri ljudi s obe strane Spliskih vrata odlučili su ovaj događaj uprizoriti i napraviti od njega pravu atrakciju.

Kako mi se ove nedjelje pobrkalo sve što se pobrkati može, barem što se planova tiče, plovidba prema Mrduji već je bila otpisana stvar, ali zahvaljujući mojoj tovarskoj upornosti, da ne kažem ludosti, ipak smo krenuli preko "velikog mora." Nošeni valovima popodnevnog maeštrala okrenuli smo puntu Čiova bez ikakvih problema, a tada nam je slijedilo još najmanje dva sata u tapa-tapa ritmu preko Bračkog kanala.

U međuvremenu, ovaj maeštralić koji nam je tako fino gugutao sve dok je puhao u krmu, u novim se okolnostima potpuno razgoropadio tako da su nam njegovi valovi koji su sada dolazili točno u desni bok donijeli prilično problema. Malo valjanja na jednu bandu pa malo na drugu pa se u čas propne pa se spušta pa stenje pa posrće, o bložemili, tako sam čvrsto držao kormilo da su mi prsti doživjeli da prostite - ukrudbu, tako da još i sada jedva tipkam po tipkovnici.

Da se u tom modrom prostranstvu ne bi osjetili samima i izgubljenima, pobrinuli su se neki dražesni brodići kao na primjer katamaran "Croazia Jet", inače prava beštija od broda.

Ovaj "špagetar" tako prokuva more oko sebe, da kad jednom naiđeš na njega, moraš biti pripravan na pravi rodeo na valovima. Kako je to izgledalo kad su se "normalni" valovi spojili sa ovim "beštijinim", uhhh... bolje da ne pričam.

Nakon tako šokovitog bliskog susreta, po desnom boku nas je sustigla ribarica ne odveć poetičnog imena - "Sardina."

]]> 2010-08-05T05:14:13+00:00 http://grad-buje.net/hrvatska/hrvatska/3.-smotra-klapa-u-dobrinju/ http://grad-buje.net/hrvatska/hrvatska/3.-smotra-klapa-u-dobrinju/#When:07:31:04Z Zanimljivosti

Jutros nam je Krasch-expressom stigla pošiljka, ustvari smeđa koverta. Trebalo je potpisati primitak, ali već smo se navikli da ono što se potpisuje na vlastitu odgovornost, može biti poslije neugodno i bolno. Srećom se šefica vratila sa godišnjeg odmora i hrabro potpisala.

Nećemo ovdje spominjati da se ljutila što, dok nje nije bilo ovdje, nitko ništa nije radio. Kao da smo mi krivi što je otišla toćati noge u more na krčkim plažama. I to skoro mjesec dana. A poznato je da kad mačke nema, miševi kolo vode.

Otvorili smo kovertu i iz nje je ispalo nekoliko fotografija i jedan komad papira, ustvari istrgnut jedan prazan račun iz paragon bloka, na čijoj je poleđini bilo dosta toga nažvrljano. Prepoznali smo rukopis našeg Lutajućeg reportera. Prionuli smo čitanju, ustvari dešifriranju žvrljotina. Evo što smo uspjeli izvući:

„Šaljem vam mokre (vjerojatno je mislio „morske“… ili hm nije…) pozdrave iz Dobrinja.

Danas sam imao čast prisustvovati promociji najnovije knjige književnika, esejista, novinara… Branka Turčića „Gazde i gazdarice. Evo knjige (knjige normalno nije bilo u koverti, nego samo slika naslovnice):

Evo ekipice koja je vodila promociju knjige – s lijeva na desno: Neven Komadina, načelnik općine Dobrinj, Branko Turčić, autor knjige, Valter Lisica, urednik i Gordana Gržetić, voditeljica

Promociju je simpatično vodila simpatična voditeljica Gordana Gržetić. Za stolom uz autora knjige su sjedili načelnik općine Dobrinj Neven Komadina i urednik knjige Valter Lisica. Branko je sve ispozdravljao i zahvali se svima na svemu, načelnik se zahvalio na zahvaljivanju i također sve ispozdravljao, a urednik Lisica je čitao odlomke iz knjige. Nadao sam se da će pročitat cijelu knjigu, da se ja ne moram mučiti. Ali nije, vrag jedan!

Na kraju sam mislio da će autor pokloniti nekoliko knjiga, barem općini Dobrinj, koja mu je bila sufinacijer i meni koji mu nisam bio sufinancijer. Ali ništa od toga. Nikome nije dao ništa, barem ne javno na promociji. Pa sam onda morao ispljunuti 80 kunelića i sam kupiti knjigu. A baš sam to spremio za Zorine, odnosno Nikičine šurlice i nekoliko žuja.

Ali barem mi je napisao posvetu na knjigu. Gledajte i požderite se hahaha